Svaka datoteka u Linux-u ima svoj osobni inode. U osnovi, inode je kontenjer koji sadrži karakteristike datoteke mimo njena imena i sadržaja. U ovom članku, bit će prikazano kako praktično postaviti hard i simbolik link u Linux-u.
Šta je to hard, a šta simbolik link?
Jednostavnim riječnikom, hard link je link na datoteku koja se nalazi unutar istog file sistema; dok je simbolik (soft) link, link na datoteku koja se nalazi unutar istog ili drugog filesistema. Ključna razlika između ova dva linka je upravo ta što hard link može biti kreiran na datoteku koja se nalazi unutar istog filesistema dok soft link može biti kreiran i na datoteku koja ne pripada istom file sistemu.
Kako prikazati inode u Linux-u?
Obzirom da je bilo govora o inodu, unosom sljedeće komande u terminal je moguće prikazati inode datoteke.
Unosom ove komande u terminalu, prikazat će sljedeće podatke.
Kako postaviti hard link u Linux-u?
Da bismo postavili hard link na datoteku, možemo to obaviti unosom sljedeće komande.
Unosom ove komande, ln će kreirati hard link pod nazivom f1 na datoteku file1. U terminalu je cio proces prikazan na sljedećoj slici.
Kako postaviti simbolik link u Linux-u?
Da bismo postavili simbolik link u Linux-u, možemo to obaviti unosom sljedeće komande.
Unosom ove komande, ln će kreirati soft link pod nazivom f1 na datoteku file1. U terminalu je cio proces prikazan na sljedećoj slici.
Dakle, soft link možete prepoznati svaki put kada izlistate prava datoteka, na početku prava ili permisija će biti malo slovo l, koje vam pokazuje da je postavljen link f1 na datoteku file1.
Ovim bi bio gotov ovaj praktični članak o hard i soft linku. Ukoliko ste primijetili tehničku grešku u sklopu članka, pišite u komentaru ispod, pa ću ispraviti čim prije. Toliko od mene i do čitanja!!!
Nema komentara:
Objavi komentar